Nakon hladnog jutra i propuštenog izleta na Pljuskaru, nervozno sam sjedila na kauču, pogledavala kroz prozor i pitala se kamo sada. Moram iskoristiti ovaj prekrasan dan. Zovem prijatelja i dogovaramo se otići do vrha Čardak.

Odlučujemo se za istočni prilaz Čardaku, od lovačkog doma Prezdanak (Vrhovina). Prolazimo ispred doma i izvora, zatim staza ide odmah uzbrdo sve dok se ne nađete na hrptu, a onda skreće prema istoku. Markacije su česte i lako ih je slijediti a staza široka, osunčana i prepuna cvijeća. U dva navrata su pored nas protrčali srndaći (nadam se da lovci ovo ne čitaju). Jedan dio puta nailazimo na posječena stabla ali ne previše pa je prohodno. Za nešto oko sat i pol dolazimo do vrha Čardak (421m) kojeg označava zidana piramida (nije vidikovac). Iako nije najviši vrh Dilj gore, popularniji je od vrhova Cinkovac i Degman jer je na raskrižju putova. Mi smo došli sa istoka, sjeverno staza vodi prema jezeru Borovik, zapadno prema Sovskom jezeru, južno prema Ljeskovim vodama. U normalnim uvjetima sa vrha nema vidika, no zbog sječe šume pruža se pogled prema jugu, istočnom dijelu Slavonskog Broda, zapadni dio se skriva iza brodskog brda i antene. Odlučujemo se sići dolje do Ljeskovih voda. Prolazimo kroz sječu slijedeći put koji su utabali traktori, zatim kroz šumu i brzo stižemo do jezera. Nakon kratkog predaha uz jezero idemo do izvora i natrag prema vrhu. Kako bi izbjegli sječu skrećemo sa markacije prema istoku, pronalazimo nemarkirani ali lijepo utabani put koji nas vodi prema hrptu i stazi koja vodi natrag na Prezdanak. Na izvoru točimo svježu vodu i vraćamo se prema autu.

Za kraj jedna pametna: Nikada nemoj odustati zato što treba vremena da nešto ostvariš. Vrijeme će proći ionako.